Pokretne slike za predstavu „Rose is a rose is a rose is a rose“

Simon Bogojević Narath

Kazališni projekt

godina: 2010

klijent: Ivana Sajko / ZKM

Kazališni projekt Ivane Sajko "Rose is a rose is a rose" upotpunjen je pokretnim slikama koje je izradio Simon Bogojević Narath. Premijera predstave održana je 9.3.2010. u Zagrebačkom kazalištu mladih.

Više o projektu

redateljica: Ivana Sajko
dramaturg: Sandro Siljan
glazba: Krešimir Pauk, Vedran Peternel, Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz
pokretne slike: Simon Bogojević Narath / Bonobostudio
oblikovanje svjetla: Aleksandar Čavlek
izvođači: Ivana Sajko, Krešimir Pauk, Vedran Peternel, Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz
inspicijenti: Stella Švacov Miletić, Manuel Kaučić
koprodukcija: Zagrebačko kazalište mladih i Istarsko narodno kazalište, Pula

Izvedbeni koncept

Izrada "pokretnih slika" u ovom slučaju značila je autorski reagirati na tekst Ivane Sajko Rose is a rose is a rose is a rose.

Procjenio sam da mi emocionalna, etička, pa čak i politička priroda teksta (za koje sam osjetio da sam ih pronašao) kao ni narav projekta ne dopuštaju ulazak u uobičajenu estetiku/jezik područja kojim se bavim. Stoga sam posegnuo za materijalom, „nosačem značenja“ čije su tekstura i narav ostale dovoljno melankolične i krhke (možda stoga i snažnije?), pogotovo u današnje vrijeme – za Super 8 mm filmom.

Strukturu/oblikovanje vizualnih cjelina pokušao sam održati suzdržanom i šturom, koliko god je to bilo moguće, stoga što mi se učinilo da je bilo kakvo namjerno i kalkulantsko estetiziranje u ovom slučaju licemjeran i pogrešan postupak.

Znači, dva kratka trominutna rada koja sam izradio digitalnim putem, finalizirana su na Super 8 mm filmskoj vrpci. Tijekom izvedbe predstave, taj je materijal projiciran sa Super 8 mm filmskog projektora na platno.

U prvom filmu riječ je o „found footage“ pristupu, gdje sam koristio dokumentarne materijale iz španjolskog građanskog rata, studentskih nemira u Parizu 1968. te američkih zabavnih filmova iz perioda Velike depresije.

U drugom filmu postoji samo potpuno štura, „ne-lijepa“, režijski distancirana 3D kompjutorska animacija koja linearno  prikazuje tijek događaja vezanih za fabularni dio teksta/projekta.

Super 8 mm kameru posudio je Milan Bukovac, snimatelj je bio Branko Linta, a film je razvio Josip Šćurec iz Klubvizije. Bez njihove pomoći moj dio posla vezanog uz ovaj projekt bio bi posve neizvediv, stoga im zahvaljujem.

Isto tako, zahvale idu kompletnoj ekipi uključenoj u ovaj projekt – drago mi je da sam bio dio tima.

Simon Bogojević Narath