Na sjeveroistoku Italije, u gradove uz državnu granicu, nekada su iz istočne Europe dovozili životinje za talijansku prehrambenu/mesnu industriju. Iz tih prostora smrti na pokretnoj traci samo je jedna životinja uspjela ući i izaći živa.

Scenarij, režija: Igor Grubić
Direktor fotografije: Bojan Mrđenović
Animator: Marko Meštrović
Montažer: Damir Čučić
Dizajn zvuka i kolor korekcija: Iva Kraljević
Miks zvuka: Ivan Zelić
Izvršne producentice: Marijana Veljović, Sara Čučić
Producent: Igor Grubić
 

Igor Grubić (1969, Zagreb) aktivan je kao multimedijalni umjetnik u Zagrebu od ranih 90-ih. Bavi se site-specific intervencijama u javnom prostoru, fotografijom i filmom. Predstavljao je Hrvatsku na 58. Venecijanskom bijenalu. Njegovu kritičku, društveno-politički posvećenu praksu karakterizira dugotrajan angažman, a u radovima se posvećuje prošlim i sadašnjim političkim situacijama, od dubinskog istraživanja sudbine povijesnih spomenika i propasti industrije do istraživanja problema manjinskih zajednica. Iako se temelji na dokumentarnoj tradiciji, Grubićev rad u fotografiji i filmu obilježava afektivan i empatičan pristup, koji je duboko human i često poetičan. Svoje radove izlagao je u različitim međunarodnim institucijama i na izložbama: Tirana Biennial 2 (2003); Manifesta 4 (Frankfurt, 2002); Manifesta 9 (Genk, 2012); 50. Oktobarski salon (Beograd, 2009); Gender Check, MuMOK (Vienna, 2009); 11. Istanbulski bijenale (2009); 4th Fotofestival Mannheim Ludwigshafen, Heidelberg (2011); East Side Stories, Palais de Tokyo (Paris, 2012); Gwangjuski bijenale (2014); Zero Tolerance, MOMA PS1 (New York 2014); Degrees of Freedom, MAMbo (Bologna, 2015); 5th Solunski bijenale (2015); Cut / Rez, MSU (Zagreb, 2018); Heavenly creatures, MG+MSUM (Ljubljana, 2018); The Value of Freedom, Belvedere 21 (Vienna, 2018); 58. Venecijanski bijenale (2019); Jerevanski bijenale – The Time Complex (2020); Bigger than myself, MAXXI (Rome, 2021).