Ježeva kuća autorice Eve Cvijanović svjetsku će premijeru imati u natjecateljskom programu Generation Kplus na 67. Međunarodnom berlinskom filmskom festivalu, koji se održava od 9. do 19. veljače 2017. godine.

Film je nastao prema svima poznatoj priči Branka Ćopića, a produkcijski je ostvaren u suradnji kanadskog Nacionalnog filmskog odbora (NFB) i Bonobostudija. To je prva suradnja NFB-a i jednog hrvatskog studija u posljednjih četrdeset godina.

Desetminutni film Ježeva kuća nastao je u tehnici stop-animacije. Film vjerno slijedi slavni predložak Branka Ćopića, i to na tri jezika: narator hrvatske verzije je Rade Šerbedžija, engleske glumac Kenneth Welsh (Twin Peaks), a francuske glumica France Castel. Glazbu u filmu potpisuje Darko Rundek.

Snimanje i izrada lutaka i setova za film počelo je u svibnju 2015. godine u Zagrebu, a trajalo je do sredine 2016. godine, kada je krenula postprodukcija filma. Za animaciju bili su zaslužni Ivana Bošnjak i Thomas Johnson (Simulacra), a u modeliranju lutaka pridružila im se redateljica Eva. Savjetnik u tom procesu bio je slavni autor Tim Allen, suradnik Tima Burtona i Wesa Andersona.  Direktor fotografije je Ivan Slipčević, a montažerke Eva Cvijanović i Iva Kraljević.

Radnja Ježeve kuće u potpunosti slijedi predložak o hrabrom Ježurki koji šumom povazdan luta. Priča je dosad je već naučila brojne domaće generacije čitateljica i čitatelja da je vlastiti dom najljepši i najvažniji u životu, a očekujemo da će i ovaj animirani film – koji uspješno oživljava živopisne likove iz te klasične basne – učiniti slično za gledatelje iz cijeloga svijeta.

To je treći animirani film Eve Cvijanović, koja je diplomu iz animacije stekla na montrealskom sveučilištu Concordia. O Ježevoj kući kaže: "Ovo je priča o temeljnom i univerzalnom konceptu koji je iznimno bitan u suvremenom kontekstu globalnog sela: dom može biti mjesto, ali i stanje uma koje dijelimo s drugima. Iskustvo domaćeg okruženja zajedničko je svim kulturama i generacijama, i uvijek je jednako važno. Taj prostor, koji nam ujedno služi kao utočište i odraz našeg identiteta, ključan je element ljudske egzistencije. To je razlog zašto danas, kada iza sebe imam mnogo različitih domova, ova priča i dalje odjekuje u meni jednako snažno kao nekada, u nekim vrlo drugačijim okolnostima, kada sam je kao dijete prvi put čula."